Sustav Usmjeravanja Prometa Elektroničkih Računa
za poslovne korisnike

Osnovni pojmovi

Vodič za snalaženje u osnovnim pojmovima

Informacijski posrednik je pravna osoba može upravljati procesima kreiranja, izdavanja, zaprimanja, slanja i pohrane elektroničkih računa za svoje korisnike.

Od 01. srpnja 2019. godine svi obveznici javne nabave moraju zaprimati isključivo elektroničke račune, osim kod transakcija u gotovinskom prometu i prometu karticama.

Elektronički račun (eRačun, e-račun) je račun u strukturiranom elektroničkom obliku. Da bi bio zakonski valjan, mora biti izdan, poslan i zaprimljen u elektroničkom obliku.

Elektronički račun je sastavni dio poslovne dokumentacije, a zakonska obveza poduzetnika je čuvati originale određeno vremensko razdoblje (u Hrvatskoj 11 godina).

Europska norma za elektroničke račune je norma koju je izdao Europski odbor za normizaciju (CEN) 28. lipnja 2017. EN 16931-1:2017. Dozvoljeni međunarodni standardi za elektroničke račune su UBL v2.1 (Universal Bussines Language) i CII (Cross Industry Invoice).

XAdES-A je međunarodni standard za dugotrajnu pohranu elektroničkih dokumenata u XML obliku (oblik koji se koristi kod elektroničkih računa).

Zakonska valjanost elektroničkog računa je jednaka računu na papiru, a u Hrvatskoj je elektronički račun jedini dozvoljeni u prometu računima prema obveznicima javne nabave.

Zakonska regulativa propisuje: u slučaju kad je izdan elektronički račun po Europskoj normi, za pravne potrebe je to jedini dozvoljeni oblik (original). Vizualizirani oblik (npr. PDF ili račun ispisan na papir) nema pravnu valjanost!

Zakonska obveza poduzetnika je osigurati vjerodostojnost, cjelovitost i čitljivost izdanog računa. Kako valuta plaćanja kreće od trenutka zaprimanja od strane zaprimatelja, obveza poduzetnika je osigurati i zakonski dokaz primitka.

Po važećoj zakonskoj regulativi, u EU nije dozvoljeno ovlastiti za elektroničko potpisivanje nekog drugog. Dozvoljene metode elektroničke identifikacije, odnosno elektroničkog identiteta su osobni elektronički potpis te elektronički korporativni pečat, a u slučaju elektroničkih računa dozvoljen je i aplikacijski certifikat koji treba glasiti na izdavatelja računa.